Prvi put od kada postoji portal Lepotica.rs imamo gostujućeg autor koji je – muškarac. Kako žensku estetiku i potrebu za ulepšavanjem i dopadanjem kroz poestsko-filozofski pristup vidi talentovani pisac Ognjen Daković, pročitajte u nastavku.
U osvit belle epoque – a, žene su francuske bile raskošne, kaćiperne, neometano bujne, raskalašne. Ili su nastojale takve biti. Budoarska ljepota, uzvisila je otmjenu zarozanost života. I pri dnu sumnjivog sokaka i u vrhu tadašnje humane elite.
Izmak 19. vijeka razbokorio se u neka ljepša i prosvjećenija nastojanja ljudskoga roda, a nema dileme da je najljepši čovjek zapravo žena. Žene toga doba izvojevale su pobjede na mnogim društvenim barikadama. Avangardni pokreti epohe, mahom su ohrabrivali sveopštu žensku riješenost da se zaturene vrline u žene što hitrije obznane. Tradicionalne (nerijetko naredbodavne) forme odjevanja u folklorne uniforme, strogi protokoli ženske pojavnosti nakon mnoštva vijekova padaju poput snoplja, pred nadolazećom bujicom oslobađanja od nametnutih dužnosti, kamufliranih u “nužnosti”.
Lijepa žena ne mora mnogo da se trudi, pripisali mi to pravdi ili krivdi. Međutim, koliko god da bogomdana, prirodna ženska ljepota plijeni sve nas iz muškoga roda, oduvijek je postojala potreba kod žena da zatečeno stanje unaprijede, okite, uljepšaju i da u tom poduhvatu sve od sebe daju. Žena ne voli kada joj se zataji da je lijepa, ali voli da se to isto zataji drugim ženama.
Žene damskog i dramskog držanja, pribjegavaju kozmetici, ne da bi se prerušile, koliko da bi pojačale utisak o svojoj nezi, vanjskoj tjelesnoj brizi, jer to ukazuje na dostojanstvo, koje ide sve do razine prestiža. Izvjesne jagode moramo zasladiti, a neke su same po sebi slatke. Takve su i žene neke.
Tragom mliječnog puta stigli smo u antičko doba. Zatekosmo žene gole od iskona. Bijahu to kćeri Amazona. Bile su tek toliko odjevene, da ne budu obnažene. Od tada se u kakvoći načina života mnogo toga promijenilo, pa je ženski rod odahnuo kada je posrijedi očuvanost spoljne ljepote koja sve teže blijedi.
Sveobuhvatno, kozmetika još nije dostigla dejstvo eliksira, ali uz sve hibridniju naturalnu žensku ljepotu, poklanja barem dozu spokoja i mira. Kada bi žene repove imale, njima bi zavodile, mušice tjerale. A ko bi to znao, možda ponekad bolje za sebe vezivale. Nema te žene koja nam se dopala, a da nas je celulitom od sebe odbila. Celulit nit’ vidimo, nit’ za njega dioptriju imamo. Neke žene zavode sve redom, neke reda radi, neke preko reda. Ali sve one nastoje da zavedu red. Svojom zavodljivošću to i postižu.
Autor teksta: “Žena – najljepši čovjek na svijetu”, Ognjen Daković, Facebook stranica Ognjište
Za sebe kaže:
“Nisam ni patnik ni ratnik.
Ni travka niti zvjerka.
Srećan sam što živ sam, tužan ako nisam dovijeka”.
Nista budalastije skoro nisam procitao. Jedna slinava, banalna, netacna i pickopacenicka vizija zene.
Ćuti tu lakirani majmune.